уторак, 23. јун 2009.

Pri čemu imajući u vidu (odnosno da li novinari treba da prenose reči političara bukvalno II)

Neki političari vole da pričaju zamršeno. Vole velike rečenice i "velike" reči. Jedan od takvih je i Predsednik Tadić. U nedelju smo imali vest sa sledeće dve rečenice:

Predsednik Srbije Boris Tadić izjavio je da je najkonkretniji rezultat proteklog Samita šefova država centralne Evrope u Novom Sadu to da je Srbija došla na još jednu stepenicu više kada je u pitanju liberalizacija viznog režima, a imajući u vidu poziciju i stavove članica EU koji su učestvovali na skupu u Novom Sadu. Samit je bio i prilika da još jednom razgovaram s predstavnicima EU i da pokrenem temu da jedna država EU ne može blokirati sve one države koje žele da postanu članice EU, pri čemu se govori o neophodnosti ratifikacije Lisabonskog sporazuma, istakao je Tadić.

Dve rečenice u kurzivu deluju kao da su samo nalepljene na ostatak, ili su upotrebljeni potpuno neadekvatni veznici - sami izaberite, ali ovako ne valja nikako. Ako se političar već ne čuje/vidi, mislim da novinar ne bi završio u paklu jer je malčice "sredio" rečenicu.