петак, 10. мај 2013.

Kad te balkanski novinar nakiti, šljaštiš kao ciganštura (Pridevi, ponavljanje, nepotrebne informacije, prvi deo)

Ispričavam se svima koji se nalaze uvređeni naslovom ovog članka. No, naši novinari, verovatno podstaknuti vremenom kad su bili plaćeni po količini napisanih reči, imaju običaj da tekstove kite nepotrebnim ponavljanjem informacija, prekomernom upotrebom prideva i objašnjavanjem onoga što je po sebi jasno (a da pritom ono što je nejasno ni ne objasne). U nastavku ćemo se pozabaviti nekolicinom primera ove pojave, ovog puta izražene u tekstu kojim sam se bavio u onoj Ustanovi a i u prethodnom članku:

Mlada Beograđanka Sanja Beštić, režirala je pozorišnu predstavu  „Tesla“  koji će premijerno biti izvedea 24. maja na čuvenom Brodveju u Njujorku.

Dakle - potpuno nevezano za činjenicu da verovatno i deca koja u Africi umiru od gladi znaju za Brodvej, naša novinarka ima potrebu da naglasi da je Brodvej čuven.


Prema rečima srpske rediteljke Sanje Beštić, “Tesla“će  sigurno izazvati  veliko interesovanje publike,  jer se radi o jednom neobičnom i nesvakidašnjem geniju kakav je bio nobelovac srpskog porekla Nikola Tesla, o čijem će životu publici na premijeri, biti otkriveno mnoštvo nepoznatih činjenica.  

Iako smo u uvodnom pasusu saznali da je gospođa Beštić Beograđanka, novinarka ima potrebu da nam već u sledećem pasusu saopšti da je ona srpska rediteljka. Ne znam, ja sam u prethodnom pasusu pomislio da je ona kuvarica, a vi? Nećemo u ovom članku obraćati pažnju na pogrešnu upotrebu navodnika, to ostavljamo za neki drugi put, kao i prekomerno korišćenje ustaljenih fraza (time ćemo se zapravo baviti baš uskoro). Potom nam objašnjava da se u predstavi radi o Nikoli Tesli, kao da to nismo već pretpostavili, a i eto, podseća nas da je to nobelovac (a nije nobelovac) srpskog porekla. Što mi naravno nismo znali, jer smo pretpostavili da je u pitanju neki Arapin, ili nešto slično egzotično, budući da nije na -ić.

Priča ove zanimljive pozorišne predstave, vrti se oko Teslinog doprinosa čovečanstvu, kao i nastojanje da spreči da Srbiju pogodi rat, ali je protkana i romantikom zbog naučnikove platonske ljubavi sa Katrinom Džonson, ženom njegovog najboljeg prijatelja.

Dakle, novinarka sedi u svojoj kancelariji u Beogradu i piše tekst o predstavi koja će biti izvedena u Njujorku, koju još niko nije video, ali ona zna da će biti zanimljiva. Usput primećujemo, na osnovu padeža reči „nastojanje“ da ne vlada složenim rečenicama, kao i da još nije naučila da se fraza „vrteti se oko“ koristi uvek sa genitivom, kako u glavnoj, tako i u zavisnim rečenicama. 


Jednog od najvećih naučnika današnjice - Nikolu Teslu,  igraju dvojica glumaca : mladog Teslu tumači Britanac Džejms Li Tejlor, koji neodoljivo liči na njega u periodu mladosti i poseduje harizmu kojom je Tesla plenio, dok je stari Tesla srpski glumac Željko Džek Dimić. Pored njih, u predstavi “Tesla” igra i sin slavnog fudbalera Predraga Mijatovića -  Luka Mijatović, kome je rediteljka Sanja Beštić poverila čak četiri uloge, od kojih je jedna i lik Kralja Petra II. 

Zatim nas ponovo podseća da je Tesla jedan od najvećih naučnika današnjice (iako smo na dovoljno velikom vremenskom rastojanju od Tesle da teško da možemo da kažemo „današnjica“, iako će neko zasigurno reći da je on i danas aktuelan, kao što jeste), a onda dolazimo do jedne posebno zanimljive boljke balkanskog novinara, a to je da se bavi nacionalnošću objekta svoje pažnje. Bitno je dakle da je prvi glumac Britanac, a drugi Srbin. Tom pojavom ćemo se takođe posebno baviti u naredno vreme. Novinarka svoju pažnju dalje usmerava na sina Peđe Mijatovića, podsećajući nas da je pomenuti promašivač penala - slavan. Pre toga nas ona još jednom podseća da je naslov predstave „Tesla“.

Rediteljku pozorišnog komada „Tesla“, Sanju Beštić, posebno je zanimao Teslin emigrantski period života u Americi i  njegov dolazak sa 29 godina u „obećanu zemlju“. Prema njenim rečima, Tesla je bio gospodin koji je pripadao njujorškom kremu, a najbolji prijatelj bio mu je Mark Tven. Kako je objasnila Beštićeva,  Nikolu Teslu doživljava kao skromnog čoveka koji nije mnogo mario za novac, pa je samim tim ceo koncept njenog komada  „Tesla“  zasnovan na odnosu Tesle kao genija i čovečuljka Edisona,  koji je po njenom mišljenju bio „ samo sposobni menadžer“. 

U ovom odeljku nas još jednom podseća da je Sanja Beštić rediteljka, da i dalje čitamo o pozorišnom komadu, da se isti zove „Tesla“, koristeći u drugom delu rečenice sumnjiv red reči. Posle živopisnih informacija koje nam rediteljka saopštava, novinarka nas još jednom podseća na ime komada.

Rediteljka ove neobične predstave je mišljenja da je vanserijski naučnik Nikola Tesla  po mnogima ostao neshvaćen,  ali da je jedina istina da je i pored toga i dalje „najveći među najvećima“.  

Ne znajući više kako da oslovi Beštićevu u tekstu, novinarka nas podseća još jednom da je ona rediteljka, a predstava ne samo da je zanimljiva, ona je i neobična (a ja vas podsećam da je niko još nije video, a naročito ne naša novinarka). Učimo takođe da Nikola Tesla ne samo da je jedan od najvećih naučnika današnjice, nego je i vanserijski. Potom dobijamo mutnjikavu konstrukciju da rediteljka misli da mnogi smatraju da je Tesla ostao neshvaćen. Ili je zapravo htela da kaže da mnogi ne shvataju Teslu. To je nešto što će nam ostati zauvek izgubljeno u komunikaciji novinarke i rediteljke (ako je komunikacija uopšte i postojala). No, ne brinimo, ona nam saopštava da je on i pored toga, dakle iako je neshvaćen, „najveći među najvećima“. Sad mi je zaista pao kamen sa srca.

Prema rečima rediteljke Sanje Beštić koja poslednjih godina vrlo uspešno ostvaruje svoje snove postavljajući pozorišne komade na  Brodveju, publika koja joj najviše znači u životu a često nedostaje, upravo je beogradska publika.

I za kraj, nezaobilazno kićenje lokal-patriotizmom. Posle još jednog podsećanja da je zanimanje Sanje Beštić „rediteljka“, i posle informacije da vrlo uspešno postavlja pozorišne komade na Brodveju (da slučajno ne pomislimo da zapravo postavlja rekvizite na scenu), poentiramo nezaobilaznom činjenicom srpskog novinarstva, a to je „jebeš snove, beogradska publika je zakon“. U tom smislu mladoj srpskoj rediteljki Sanji Beštić koja na Brodveju postavlja pozorišni komad „Tesla“ o najvećem među najvećima, čuvenom nobelovcu srpskog porekla i vanserijskom naučniku Nikoli Tesli, želimo brz povratak u rodni grad i uspešan rad pred voljenom beogradskom publikom.