петак, 30. мај 2014.

Da li treba „doterivati“ ono što pričaju političari? (deo prvi)

Ovo je jedna tema o kojoj se u mom medijskom krugu povremeno diskutuje. Da li, dakle, za novin(ar)ske izveštaje ono što političari kažu, a što je često konfuzno, nema ni početak ni kraj, u suštini ne znači ništa, ili ponekad zapravo znači, ali su oni napravili lapsus, treba ispravljati/ulepšavati/sređivati? Deluje mi da većina novinara kod nas jednodušno misli da je odgovor na ovo pitanje „ne“. Ja, budući da ne volim političare, nekada, kada je jasno da je lapsus, pomislim da treba, a nekada, kada mislim da i treba da ispadnu glupi, pomislim da ne treba. I evo prvog primera koji ću izdvojiti za serijal tekstova na ovu temu. U ovoj vesti, B92 je napisao sledeće, citirajući Borislava Stefanovića:

"Postavlja se pitanje da li gospodin Mali i dalje treba da je gradonačelnik posle takvog gafa? Da li Goran Vesić treba da ostane na mestu gradskog menadžera kada je rekao da su ljudi koji su isterani zbog poplave iz kuća u hotelu na Slaviji napravili štetu od 100.000 evra, a hotel to demantovao pa su ih preneli u Krnjaču", naveo je Stefanović.

Dakle, očigledni gaf koji je sâm Stefanović napravio je upotreba glagola „preneti“ umesto „prevesti“ ili nekog sličnog. Gospodine Stefanoviću, preneti znači preneti i samo to, dakle uprtiti ih i odneti. 

No, ono što su novinari B92 mogli (a nisu umeli verovatno) da učine, jeste da ponegde stave poneki zarez (za one koji ne znaju šta je to, vi to verovatno zovete zapeta), recimo negde u predelu „ljudi koji su isterani zbog poplave iz kuća u hotelu na Slaviji“ - ja ovde vidim samo „kuća u hotelu na Slaviji“ i nije mi ništa jasno. Prvo me zbuni ovo „isterani“ a onda kuće u hotelu na Slaviji. Ne morate sad da mi pišete šta je pisac hteo da kaže, ja vam samo govorim kako to izgleda kad nema zareza.